Klimatske promjene

Iako znanstvenici već odavno govore da ulazimo u period ozbiljnih klimatskih promjena, čovječanstvo reagira sporije od naših Željeznica.
Istina, i ti isti znanstvenici se baš ne slažu u svemu. Neki kažu da dolazi do globalnog zatopljavanja i da idemo u smjeru stvaranja novih pustinja. U isto vrijeme drugi tvrde da će ovo zatopljenje inicirati novo ledeno doba. To je navodno moguće ako se Golfska struja "ohladi" i Europi donese hladnu morsku struju umjesto tople.
Tko će biti u pravu, ostaje da vidimo, a tko preživi pričat će.
Uglavnom, evo jednog članka iz Poslovnog Dnevnika.
Moj komentar tog članka je da je sve moguće, ali kad pogledam u moj bunar, konstantno vidim razinu vode na oko 1m od površine, a kad samo jedna kiša padne, razina se povisi. Znači li to da mi ne treba izvor nafte?

Europi prijeti velika kriza: Oko ovoga bi se mogao voditi i rat, sukobi su već počeli
Autor: Poslovni.hr/Hina , 30. travanj 2023.

Europa se polako budi pred ovom prijetnjom.

Jedva da je proljeće, a više od četvrtine europskog kontinenta prijeti suša nakon zime s malo kiše i snijega pa se mnoge zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg izrazito suhog ljeta, ako ne i gore, piše Politico.
Ključno akumulacijsko jezero koje opslužuje vodom milijune Katalonaca gotovo je presušilo.
Problem s vodom izazvao je sukobe u Francuskoj, gdje nekoliko sela više ne može opskrbljivati ​​svoje stanovnike vodom iz slavine.
Vodostaj najveće talijanske rijeke, Po, već je na razini na kojoj je bio prošlog lipnja.
Studija u kojoj su korišteni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Europa još od 2018. pati od teške suše. Sve više temperature onemogućuju da se Europa od toga oporavi pa je kontinent zapeo u začaranom krugu u kojem je dostupnost vode sve nesigurnija.

“Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Europi. Sada se čini da bismo mogli imati problem”, rekao je glavni autor navedene studije Torsten Mayer-Gürr,
Iako bi vlažni vremenski uvjeti u nadolazećim tjednima mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći poljoprivredi, čak ni kišovito proljeće ne može popraviti tekući deficit podzemnih voda u Europi, upozoravaju stručnjaci.
Kako se približava ljeto vlade europskih zemalja trude se riješiti i sadašnje i buduće nestašice – dok istovremeno pokušavaju stišati napetosti koje proizlaze iz nesigurne vodoopskrbe.
Suša će, rekao je prošli tjedan španjolski premijer Pedro Sánchez, “biti jedna od središnjih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama.”

Zimska suša
Prošlogodišnja povijesna suša iscrpila je europske površinske i podzemne rezervoare. Zima je trebala prihvatiti olakšanje, ali u mnogim regijama bilo je malo kiše ili snijega.
Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u siječnju i veljači, iskusila je najsušu zimu u posljednjih 60 godina.
Talijanska istraživačka zaklada CIMA ustanovila je smanjenje snježnih oborina za 64 posto do sredine travnja. Vodostaj rijeke Po je na razini prošlog ljeta, a jezero Garda već je ispod polovice svoje prosječne razine.

Izvještaj španjolske udruge poljoprivrednika COAG navodi da ove godine neke žitarice moraju “otpisati” u četiri regije, a jedan je meteorolog rekao za El País da se poljoprivrednici mogu “oprostiti od gotovo cijele berbe maslina”.
Vodostaj jezera Sau sjeverno od Barcelone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi spriječile njezino umiranje i kontaminaciju vode.
Diljem Katalonije rezervoari su u travnju bili na samo 27 posto kapaciteta. Za sljedeći tjedan u Španjolskoj je najavljen rani toplinski val.
Španjolska ministrica ekologije Teresi Riberi poručila je da bi dostupnost vode u Španjolskoj, slično kao i u Francuskoj, mogla biti pasti za 40 posto do 2050. godine.

Zimske oborine posebno su važne za mediteranske zemlje, rekao je Fred Hattermann, hidrolog s Instituta za istraživanje utjecaja klime u Postdamu.
S obzirom na ovogodišnju oskudnu količinu oborina i tanak snježni pokrivač na Alpama, “i ako sada nema puno oborina… onda je suša u biti sigurna”, dodao je.
Ipak, sve moguće proljetne kiše samo bi ublažile manjak vode ovog ljeta.
Kako bi Europa izašla iz izašla iz začaranog kruga gdje svaka godina započinje sa značajnim deficitom podzemnih voda, ”trebalo bi nam gotovo desetljeće učestalih obilnih oborina”, upozorava Hattermann.

Uloga klimatskih promjena
Predviđanje padalina u tako dugim razdobljima je teško, osobito s klimatskim promjenama koje mijenjaju njihove obrasce padalina.
Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za ovo desetljeće, predviđa da će u Njemačkoj veći dio desetljeća biti manje, a ne više oborina.
No, čak i da razine oborina ostanu iste, klimatske promjene će smanjiti dostupnost vode diljem Europe.
Suša je složena pojava i mnogi čimbenici – poput lošeg upravljanja vodom ili prekomjerne potrošnje – mogu igrati ulogu. Ipak, rastuće temperature zasigurno će dodatno opteretiti opskrbu vodom u Europi.

Postoje tri načina na koje globalno zatopljenje čini kontinent sušim, rekao je Hattermann. Prvo, što više raste temperatura, to će više vode ispariti.
“Samo ovo ga čini sušim”, rekao je. “U osnovi, morali bismo imati stalan porast padalina kako bismo kompenzirali povećanje isparavanja.”
Drugo, klimatske promjene slabe europsku mlaznu struju, što znači da se sustavi tlaka zraka mogu zaglaviti, stvarajući produljena razdoblja vrućih, suhih uvjeta – kao što se dogodilo prošle godine – ili pak dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tijekom smrtonosnih poplava 2021. godine.
I kao treće, europski ledenjaci i snježni pokrivač ubrzano se smanjuju zbog rastućih temperatura – ostavljajući glavne rijeke poput Rajne, Dunava, Rone ili Poa bez vitalne opskrbe vodom.

Ove će godine doprinos otopljene vode europskim rezervoarima vode “biti stvarno puno manji nego inače”, rekla je Andrea Toreti, viša istraživačica u Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije.
“Zato što je 2023. bila gora nego što je bila prošla – a ta je već bila najgora, gledajući zadnjih 10 godina, a sada je još gore.”
Ulaskom u ovo ljeto Španjolska, južni Portugal, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi, smatra Toreti.
“I Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunjske i Grčke imaju upozoravajuće uvjete za sušu”, rekao je.

Brandenburg, njemačko žarište suše, imalo je natprosječne količine oborina u posljednjih nekoliko mjeseci, a ipak su razine podzemnih voda niže nego prošle godine, istaknuo je Hattermann.
“Unatoč svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego je gore”, rekao je.

Konkretne akcije
Europa se polako budi pred ovom prijetnjom. Glavni gradovi – koji su bili oštećeni razornim učincima prošlog sušnog ljeta u raznim sektorima uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju – žure se oko izrade nacrta odgovora na trenutne, ali i buduće nestašice vode.
Početkom mjeseca Italija je objavila odluku kojom se smanjuje birokracija za vodnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju.

Španjolska je u siječnju objavila novi paket planova upravljanja vodama.

Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja desetljeća. Prema planu, od svakog sektora će se tražiti da se izrade prijedloge za smanjenje korištenja vode.

Njemačka strategija, usvojena u ožujku, uključuje korake za “održivu” upotrebu vode u 10 područja do 2050. godine, kao i niz od 78 mjera koje treba provesti do 2030. godine.

Ipak, kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju diljem kontinenta, pogoršavajući time učinke sve manje dostupnosti vode.
Procjenjuje se da se četvrtina europske pitke vode gubi zbog propusnih cjevovoda.
Talijanska političarka Zelenih i bivša europarlamentarka Eleonora Evi na Twitteru je osudila plan svoje vlade jer nije uspjela riješiti korijen krize s vodom u zemlji. Vlada bi se trebala angažirati na pošumljavanje i politiku zaustavljanja gubitka pitke vode uzrokovane liječenjem, poručila je.
“Očito je da je voda ograničen resurs, a mi kao društvo možda i nismo bili toliko učinkoviti koliko smo mogli upravljati ovim ograničenim resursom”, rekla je Samantha Burgess, zamjenica direktora Copernicusa, europske službe za praćenje klime.

Ratovi za vodu
U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome tko joj može pristupiti – pretvara se u političko pitanje diljem kontinenta.
Prošlog ljeta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji uvedena su ograničenja vode, a postavljena su pitanja o prioritetu korištenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.
Neke općine već se suočavaju s novim ograničenjima, dok u drugima ona nikada nisu ni postavljena. Katalonija je nedavno uvela ograničenja, uključujući obvezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.

U južnoj Njemačkoj pravni sporovi oko vode su se u posljednja dva desetljeća udvostručili, au Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe.
Rezervoari bi trebali pomoći poljoprivrednicima da se pripreme za sušne uvjete ljeti pumpaju podzemnu vodu zimi koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, ali zelene skupine upozoravaju da bi taj sektor trebao smanjiti potrošnju vode.
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i opisala ih kao “prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa nekolicine na račun većine”.

U španjolskoj regiji Andaluziji planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju sustav navodnjavanja u blizini močvara Doñana, koja je pod zaštitom UNESCO-a, izazvali su bijes među ekolozima i oporbenim strankama.
Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos je ranije ovog mjeseca isula čašu pijeska na parlamentarnom stolcu premijera Andaluzije, tvrdeći da će Doñana izgledati “kao pustinja” ako se usvoji kontroverzni zakon.
“Ljudi to osjećaju”, rekao je Hattermann. “Bitka oko distribucije već traje”.

Goran9030 ::
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i opisala ih kao “prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa nekolicine na račun većine”.

Pomenuta zelena gospodja vjerovatno ne zna da frizider u supermarketu ne daje mlijeko, daje ga krava. A i krava zna da joj treba vode, samo celnica Tondelier to ne zna. Sto dosta govori o pameti pomenute gospodje kontra kravlje pameti.

Oduvijek je bilo ljudi kojima čaša nije napola puna, već napola prazna.
Na osnovu jedne rečenice pomenute gospođe može se zaključiti da je njena napola prazna. No možda je sve to izvučeno iz konteksta.
Ovako, sa informacijama iz članka, "nepravedno prisvajanje vode" bi bilo ako bi pojedinci izvore (pitke) vode koristili isključivo za svoje potrebe.
No, ako se rezervoari koriste u sektoru poljoprivrede, onda ta voda koja se "skladišti" u vrijeme kada je ima više - ili viška - troši se u sušno doba za natapanje zemlje i dobivanje uroda.
Prvo - sva voda ne ode u biljke, nego veći dio ode opet u zemlju i u ponovnu rotaciju.
Drugo - poljoprivredne proizvode konzumiramo svi mi posredno ili neposredno, pa čak i spomenuta gospođa.

U svakom slučaju, problem sa vodom postaje sve važniji, htjeli mi to ili ne.
Mi smo još u tom stanju da možemo ulice prati pitkom vodom. Netko bi zlato dao i za onu koju mi nazivamo "tehničkom".
U članku je spomenut problem gubitka pitke vode, i to je činjenica.
Zbog loše i zastarjele infrastrukture, ogromne količine pitke vode nestaju iz cjevovoda.
Dobra stvar je u tome što se ta voda opet vraća u prirodu, a loša u tome da te gubitke na kraju plaćaju potrošači, bez obzira što je nisu konzumirali.
U ovaj problem se može uvesti i nekontorolirana stanogradnja.
Naime, gotovo svuda u centrima gradova na temeljima srušene prizemnice nastaju nove velebne zgradurine sa mnoštvom stanova.
U svemu tome, svi gledaju samo atraktivnu lokaciju, a nitko ne razmišlja da postojeća mreža vodovoda i kanalizacije najčešće nije sposobna za toliko povećanje korisnika.
Pa onda dolazi do pucanja cjevovoda, zaštopavanja odvoda, stalnog prekopavanja i radova... a sve samo zato što netko ne želi graditi nova naselja na livadama na periferijama gradova i pri tome uložiti u aglomeraciju.

Problemi su što se kod nas izdaju samo tako dozvole za podizanje stambenog objekta gdje je stajala obiteljska kuća a na njeno mjesto došla višekatnica sa desetak stanova.
Sa druge strane uzimanje većih površina na rubu grada i postavljanje nove infrastrukture koje bi bile dostatne za neki planiran broj stanovnika je skup posao u koji nitko ne ulazi. A zašto i bi kad je mnogo jeftinije kupiti postojeću kuću sa okućnicom i na njoj izgraditi zgradu i staviti novac u džep. U jednoj Njemačkoj to ide jako teško jer imala gomila propisa. Dosta njih se bune zbog te birokracije ali sa druge strane opet se gradi ali ne "divlje"

Ovdje se svjesno udaljavam od teme, ali želio bih se nadovezati na Dariov post iznad.
Naime, ovo što sam napisao o novim stambenim objektima, pratim već desetak i više godina kod nas u Đakovu.
Nitko (ili barem jedan ekstremno mali broj ljudi) ne osuđuje promjenu vizure grada. U centru se ruše građevine koje se na starim fotografijama mogu vidjeti još sa kraja 19 i početka 20 st.
I gradska vlast se ne buni previše, jer bi se time suprotstavili svojim prijateljima ili rođacima. Navodno, čak ni uža gradska jezgra nije zaštićena od rušenja jer nema nekih povijesno važnih građevina.
No, to bi se vrlo lako riješilo jednom običnom odredbom da se u najužoj gradskoj jezgri može graditi nova građevina, ali u gabaritima one prethodne.
Tada se ne bi niti puno lomili "investitori" koji na javnim dražbama kupuju stare građevine i tu planiraju nove višekatnice u staklu i željezu.




p.s. i što je najtragičnije - neke od zgrada koje se ruše, solidnije su napravljene nego ove nove.

Saj pri nas je podobno. Dobi dovoljenje za postavitev lope za orodje, potem pa postavi dvonadstropno hišo. Inšpektor si hišo ogleda in mu postavi rok, da tam postavi lopo. Pa se začne. Pritožbe sem in tja, pa verjetno nekaj v žep tistim, ki izdajajo dovoljenja pa inšpektorjem, da gledajo malo skozi prste.

Pa se zgodi. Ne moreš verjeti. Tip dobi dovoljenje za postavitev hiše, ki že tako stoji. Pa to ni osamljen primer.

Милутин Миланковић (Даљ, 28. мај 1879 — Београд, 12. децембар 1958) био је српски математичар, астроном, климатолог, геофизичар, грађевински инжењер, доктор техничких наука, као и популаризатор науке и физичар.[1][2]

Ванредни професор примењене математике био је од 1909. до 1920. године[3] (осим 1914—1918), док је као редовни професор небеске механике радио од 1920. до 1955. (осим 1941—1945) на Универзитету у Београду.[4] Био је декан Филозофског факултета школске 1926/27, пионир у ракетном инжењерству, потпредседник САНУ у три мандата почев од 1948, дописни члан ЈАЗУ у Загребу[5] од 1925, директор Астрономске опсерваторије у Београду од 1948. до 1951, члан и реоснивач Комисије 7 за небеску механику Међународне астрономске уније од 1948. до 1953.[6] итд.

Миланковић је дао два фундаментална доприноса науци. Први допринос је „Канон осунчавања Земље” који карактерише све планете Сунчевог система. Други допринос је теоријско објашњење Земљиних дуготрајних климатских промена узрокованих астрономским променама њеног положаја у односу на Сунце; данас познато као Миланковићеви циклуси. Ово објашњава појаву ледених доба током геолошке прошлости Земље, као и климатске промене на Земљи које се могу очекивати у будућности.[7]
naucni radovi na temu klimatskih promena objavljeni su jos pre drugog svetskog rata ali to tada nikoga nije interesovalo. nema nikakvih naucnih dokaza da co2 utice na klimatske promene. ovo danas sto gledamo u svetu je rat bez milosti zagovornika zelene energije i proizvodjaca fosilnih goriva

sulude ideje zelenih u Holandiji. dosli su na ideju da 1/2 krava u holandiji treba pobiti jer prde i time povecavaju globalno zagrevanje planete ovo je izazvalo ostar protest stocara u Holandiji

Španjolski problem je manje klima a više dekadentan odnos sa vodom. Španjolska je u zadnjih 20-30 godina stalno povećavala agrikulturni sektor i to u najviše u Andaluziji, regiji koja ni ranije bije bila bogata vodom. U susjednoj regiji Murciji se pare prave na račun igrališta za golf u polupustinjskoj regiji sa samo tako zelenom travom. Ujedno, u Andaluziji je najviše sade kulture koje troše mnogo više vode kao krastavci, rajčica pa čak i avokado a računica glasi treba 160l vode za jedan avokado.

Igrališta za golf u punom pansionu u Murciji:





Poljoprivreda u Almeriji, Andaluziji, od milja nazivaju "more plastike":



Benidorm, koga nazivaju "španjolski Manhattan":




Naravno, sva ta proizvodnja je subvencionirana kroz EU. Sada, jednostavno bi bilo okriviti EU, samo što se tamo dobivaju "uljepšane" bilance resursa i na papiru nema nikakvih smetnji. Voda iz akumulacionih jezera se usmjerava na polja i ujedno ako nedostaje crpe se podzemne vode a to nije resurs bez granica.

Ali ne ograničiti se samo na Španjolce. Osobno u Njemačkoj sam primijetio, kupljena mrkva teško preživi par dana dok se ne uhvati plijesan. Koliko se ja sjećam mrkva je mogla stajati dosta dugo a ne samo par dana. Današnje sorte mrkve brzo rastu u plastenicima i brzo pokupe vodu a pošto se prodaje i zarađuje po težini nije čudo kako se "teže" sorte traže pa se tako ustvari prodaje voda. Nekih 30 godina pa i 20 ne bi to išlo tako jer logistika nije bila efikasna i brza kao danas. Međutim, danas je sve "just in time" pa mrkva i ostalo stiže za dva-tri dana sa polja.
Nakon poljoprivrede tu je i industrija, koja troši dosta vode. U Njemačkoj cijena vode po kubiku pada sa količinom preuzete vode pa to nije neka motivacija za štednju.

Što se tiče zemalja u razvoju tu nastaje problem povećanja broja stanovništva i poljoprivredni resursi zemlje ne mogu proizvesti dovoljno hrane. Za 20 godina prisustva zapada u Afganistanu tamošnje stanovništvo se udvostručilo. Ne treba posebno reći kako je većina hrane dolazila iz uvoza. Danas, sa Talibanima na vlasti tog uvoza nema više i nije nikakva tajna kako za dosta stanovništva jednostavno nema dovoljno hrane a uvoz je ograničen jer jednostavno nema novaca za uvoz hrane kao prije.

Dario ::Za 20 godina prisustva zapada u Afganistanu tamošnje stanovništvo se udvostručilo.

Hebali smo im dadu.

vladimir ::sulude ideje zelenih u Holandiji. dosli su na ideju da 1/2 krava u holandiji treba pobiti jer prde i time povecavaju globalno zagrevanje planete ovo je izazvalo ostar protest stocara u Holandiji

Nije to u pitanju, misli se na metan. Radi se o višku onoga što krave ostave iza sebe. Radi se o dušiku. Zbog sve većeg broja farmi sve je više đubriva, što naravno nije loše za njive, do jednog trenutka kad se pretjera i biljke ne mogu uzetu tu svu količinu pa to potone sa kišama u podzemne vode i napravi svašta nešto. U Njemačkoj je isto problem koji se zataškava tu i tamo. Kao i sve ostalo sve to ide od danas do sutra ili presipanje iz šupljeg u prazno samo da bilanca štima na papiru.

Goran9030 ::Ovdje se svjesno udaljavam od teme, ali želio bih se nadovezati na Dariov post iznad.
Naime, ovo što sam napisao o novim stambenim objektima, pratim već desetak i više godina kod nas u Đakovu.
Nitko (ili barem jedan ekstremno mali broj ljudi) ne osuđuje promjenu vizure grada. U centru se ruše građevine koje se na starim fotografijama mogu vidjeti još sa kraja 19 i početka 20 st.
I gradska vlast se ne buni previše, jer bi se time suprotstavili svojim prijateljima ili rođacima. Navodno, čak ni uža gradska jezgra nije zaštićena od rušenja jer nema nekih povijesno važnih građevina.

Nažalost krpanje. Za vrijeme SFRJ je barem postojao list urbanistički plan. Možemo govoriti kako su tada trpali sve u beton ali to je bio trend po cijelom svijetu, Le Corbusier, Bauhaus prije toga itd. Da ima toga bilo bi preglednije ali ujedno i novac bi bio pregledniji pa ne bi bilo 50% se "skloni" od poreznika na ovaj ili onaj način na nekoj maloj zgradici. Za takav poduhvat danas je potreban investicijski fond koji bi bio toliko jak za neki sličan projekt novog naselja

rekao sam to figurativno. za to postoji vec adekvatno resenje. elektrane na bio gas. jos pre 20 godina privuka mi je jedan naslov u novinama paznju porsche na svinjski gas. pobiti pola stocnog fonda je suluda ideja

Te budalastine imaju i kod mene pristalica.
Extremna ljevica u Kongresu se zalaze za potpuno ukidanje uzgoja goveda a umjesto toga da se predje na meso uzgojeno u laboratorijama.
Meso se u laboratorijama bukvalno "uzgaja" u Petrijevim soljama.
Tehnologija je do sada toliko napredovala da je npr. cijena jednog hamburgera od "mesa iz epruvete" pala na (otprilike) $10. Na pocetku istrazivanja prva pljeskavica je kostala oko trista hiljadarki zelembaca.

Ako je ekonomski prihvatljivo sasvim sigurno za desetak godina će gice biti moguće vidjeti u zoološkom vrtu a kravu na Milka čokoladi.

Što se ZOO vrta tiče, tu nema problema. Ne radim reklamu ZOO vrtu Osijek, ali činjenica je da tamo renoviraju kompletan postav. Pri kraju je i jedna cjelina koja se zove "Slavonsko selo". Tu će biti moguće vidjeti sve životinje koje tamo obitavaju.
Tako da će svinje, krave, ovce, kokoši, guske, patke... itd itd itd već sada biti vidljivi posjetiocima.
Eto, budućnost dolazi...

[quote="Dario"][Nije to u pitanju, misli se na metan. Radi se o višku onoga što krave ostave iza sebe. Radi se o dušiku. Zbog sve većeg broja farmi sve je više đubriva, što naravno nije loše za njive, do jednog trenutka kad se pretjera i biljke ne mogu uzetu tu svu količinu pa to potone sa kišama u podzemne vode i napravi svašta nešto. U Njemačkoj je isto problem koji se zataškava tu i tamo. Kao i sve ostalo sve to ide od danas do sutra ili presipanje iz šupljeg u prazno samo da bilanca štima na papiru.

Metan, dušik i slični nusproizvodi koji se dobiju prirodnim putem ne bi trebali biti problem.
Metan bi se u nekom smislu mogao koristiti kao gorivo, ili u industriji kao sirovina za metanol.
Dušik, odnosno stajnjak bi se morao više koristiti kao prirodno gnojivo na poljoprivrednim površinama. OK, ako ga je viška, onda nije dobro trpati preko granice potrebnog, ali netko bi mogao doći na ideju o prodaji/izvozu/uvozu stajskog gnojiva. Na neki način bi se mogao transportirati do poljoprivrednih površina kojima treba takva vrsta prihrane.
Sigurno bi bilo jeftinije i bolje nego proizvodnja i korištenje umjetnih gnojiva. Zapravo sama proizvodnja umjetnih gnojiva nije jeftina i zahtjeva poprilično puno električne energije i plina.

Goran9030 ::

Dario ::[Nije to u pitanju, misli se na metan. Radi se o višku onoga što krave ostave iza sebe. Radi se o dušiku. Zbog sve većeg broja farmi sve je više đubriva, što naravno nije loše za njive, do jednog trenutka kad se pretjera i biljke ne mogu uzetu tu svu količinu pa to potone sa kišama u podzemne vode i napravi svašta nešto. U Njemačkoj je isto problem koji se zataškava tu i tamo. Kao i sve ostalo sve to ide od danas do sutra ili presipanje iz šupljeg u prazno samo da bilanca štima na papiru.

Metan, dušik i slični nusproizvodi koji se dobiju prirodnim putem ne bi trebali biti problem.
Metan bi se u nekom smislu mogao koristiti kao gorivo, ili u industriji kao sirovina za metanol.
Dušik, odnosno stajnjak bi se morao više koristiti kao prirodno gnojivo na poljoprivrednim površinama. OK, ako ga je viška, onda nije dobro trpati preko granice potrebnog, ali netko bi mogao doći na ideju o prodaji/izvozu/uvozu stajskog gnojiva. Na neki način bi se mogao transportirati do poljoprivrednih površina kojima treba takva vrsta prihrane.
Sigurno bi bilo jeftinije i bolje nego proizvodnja i korištenje umjetnih gnojiva. Zapravo sama proizvodnja umjetnih gnojiva nije jeftina i zahtjeva poprilično puno električne energije i plina.

Problem u Nizozemskoj je taj da su sve površine prezasićene. U nekim regijama i u Njemačkoj ali recimo transport se ekonomski ne isplati više od 100 km. Ujedno samo stajsko gnojivo opet nema sve što biljkama treba pa je tu potreban i dio umjetnog gnojiva u suvremenoj poljoprivredi.
Nizozemska je pogotovo pogođena sa time jer probe pokazuju kako je dobro prevaziđena mjera. Sa time se vodi borba za izgradnju novih naselja koja nose dodatno opterećenje prirode pa su se njihovi političari sjetili uvesti preko dana ograničenje 100km na auto cestama. Naravno, bilo bi naivno misliti kako je to riješilo problem. Mjerljivi rezultati su izostali a dodatni efekt je da vozači napuštaju auto ceste i koriste lokalne pošto ranije se isplatilo napraviti nekih 30 i više km ali imati opet uštedu na vremenu jer je auto cesta brža i ne prolazi kroz naseljena mjesta. Sa ograničenjem 100 ta prednost auto ceste nestaje pa vozači "presijecaju" običnim cestama pošto isto traje.
Ne bi to izišlo toliko na vidjelo nego se radilo o tužbi koja se zasniva na naučnim metodama uzimanja uzoraka i danas, par godina kasnije se vidi kako ograničenje 100km nije donijelo baš ništa.
U Njemačkoj borci protiv klimatskih promjena pokazuju rado na Nizozemsku pošto u Njemačkoj na dosta dijelova ne postoji ograničenje. Međutim oko 2/3 stanovništva je protiv te mjere

(ujedno, bilo bi dobro dotjerati ove boje u red, ovo izgleda kao 8 bitni svijet Spectruma 48 iz osamdesetih)

Dario ::


(ujedno, bilo bi dobro dotjerati ove boje u red, ovo izgleda kao 8 bitni svijet Spectruma 48 iz osamdesetih)

Što se boja, izgleda, rasporeda i još mnogo drugih detalja tiče, radimo na tome.
Iz dana u dan ćemo nastojati da forum dorađujemo i prilagodimo onome što svi želimo.
Nemamo profesionalca, već svi radimo na forumu uz svoje poslove i obveze onoliko koliko uspijemo.
Naravno, sve primjedbe i prijedlozi su dobro došli i pokušat ćemo ih usvojiti i ugraditi u forum.

Jedno vreme su govorili, klimatske promene u smislu, dolaze vrućine, nema više kao ono u naše doba, da se zna, kada je šta... sve se pomešalo.
Ako je tako, otkud onda u Americi onoliki kijamet od snega i zavejavanja ako se klima menja i ide na toplije...

Jedno od objašnjenja je kako naravno ne rasti svugdje na cijelom svijetu temperatura za 1-2 stupnja pa umjesto27 stupnjeva imamo 28-29. Nego kako to izaziva promjene klime kao suše na nekim mjestima a na drugima poplave. Ugrubo, kod nas nastaje suša a recimo u Maroku stalno pada kiša i to tako slijedećih decenija. To bi bila neka teorija.
Sa druge strane, neki naučnici se ograđuju od scenarija katastrofe i kažu klimatske promjene postoje ali to će trajati par stotina godina i rezultirat će nekom promjenom lokalnih klima ali neće biti katastrofalno jer naravno i infrastruktura će se mijenjati.
Sa druge strane postoji određena histerija gdje se svaka temperatura od preko 30 stupnjeva ili poplava prikazuje kao nastupajući kraj svijeta.
Ovdje barem u Njemačkoj prošle godine su bile toplije i uz manje padavina ali recimo ove godine padavina je dosta i nije nešto toplo, lijepo vrijeme dolazi puževim korakom a svako malo oblaci i kiša

To sa klimatskim promjenama ima svoju podlogu, ali veoma klisku.
Problem je u tome što se ni naučnici ne slažu u svemu. Neki tvrde da dolazi globalno zatopljenje, a neki da smo na pragu novog mini ledenog doba koje dolazi svakih neznamtijavećkolikogodina...
Volio bih znati što se desilo pa su ogromni dijelovi srednjeg i bliskog istoka postali pustinje kao što su danas.
Kažu knjige da je nekad na prostoru Arapskog poluotoka (da ne kažem Saudijske Arabije) sve bilo zeleno i plodno. Isto tako i u Siriji, Iraku, Iranu...
Povremeno se pojavi i neki članak u kojem možeš vidjeti da je i Sibir nekad bio puno pitomije mjesto za život. Je li Grenland oduvijek bio zaleđen ili je i on nekad bio zelen?

Navodno i topljenje leda na Arktiku uzrokuje hlađenje Golfske struje, što bi u konačnici Europi donijelo novo ledeno doba.
Uglavnom - živi bili, pa vidjeli

p.s. a što se kijameta u Americi tiče, sam položaj Stjenjaka olakšava arktičkim strujama prodiranje daleko na jug.

Neverovatno cela Evropa suncana i suva samo u Srbiji se vide na poljima bare vode i tragovi velikih kisa.

Ne bih baš rekao da je samo u Srbiji tako. Prođi i kroz Hrvatsku i vidjet ćeš isto.
A što se tiče Srbije, u Vojvodini je odlično reguliran sustav DTD i sav višak vode brzo ode, a isto tako kad zatreba crpke se posluže vlagom iz kanala.

Pa sad to ne BiH znao ostao sam iz Danske preko Nemacke ceske Slovačke i Madjarsku u Srbiju. Krenuo sam u 5 30.celim putem vedro suncano bez kise samu u Vojvodini se na poljima vide bare vode i tragovi velikih padavina.50 km pred Beograd tmurno oblačno hladno.pazi u Evropi ni traga od kise a ovde katastrofa zadnjih 20 dana kisa non stop

Jedno je sigurno, one zime koje sam mogao ranije doživjeti kod nas sam prije par godina doživio u Finskoj a Finci kažu kako pamte duže i hladnije zime sa više snijega. U Njemačkoj snijeg onako, u ravnici ako se zabijeli ne ostane dva dana a za novu godinu maltene majica kratkih rukava. To je ono što ja vidim
Sa druge strane, svi pričaju o tom CO2, gdje može biti nekog utjecaja. Sa druge strane toplina koja se oslobađa recimo kod automobila i industrije ne ispari jednostavno već je tu negdje, oko nas. Na putu do posla i nazad se oslobodi toliko toplote da bi se mogla kuća grijati čitav dan