O, pjesme moje...

... jadna siročadi,
deco mila, mojih leta mladi'
'tedo' dugu da sa neba svučem
dugom šar'nom sve vas da obučem
da okitim sjajnijem zvezdama
i obasjam sunčevim lučama...

                     Branko Radičević

Ovu temu sam zamislio kao mjesto gdje ćemo postirati svoje umotvorine.
Manje više, u mladosti smo pokušavali da napišemo po koji stih, a bome ni sada nekima ne spava muza, a Pero?
Za pjesme drugih, poznatih i nepoznatih pjesnika, možemo otvoriti drugu temu.

Ness, ja inspiraciju dobijam samo u dva slucaja. Kad se frisko zaljubim i kad se napijem.
Za novu ljubav je kasno (i opasno), jedino da se prihvatim flase.
A ideju ti pozdravljam i podrzavam.
Pokusacu da nagovorim gospodju da mi posudi jednu zelenu, tvrdo ukoricenu svesku u kojoj sam joj nekad davno ostavljao stihove. To joj je jedna od rijetkih stvari koje je ponijela iz rodnog doma prije nekih tridesetak godina. Ponekad je izvadi (nemam pojma odakle) i cita a onda je ponovo sakrije. Izmoljakacu valjda nekako. A ako treba i "zrtvovacu se"  
Pa ako nista drugo, da za pocetak prepisem ono sto sam pisao nekad.

Pera ::Ness, ja inspiraciju dobijam samo u dva slucaja. Kad se frisko zaljubim i kad se napijem.
Za novu ljubav je kasno (i opasno), jedino da se prihvatim flase.
A ideju ti pozdravljam i podrzavam.
Pokusacu da nagovorim gospodju da mi posudi jednu zelenu, tvrdo ukoricenu svesku u kojoj sam joj nekad davno ostavljao stihove. To joj je jedna od rijetkih stvari koje je ponijela iz rodnog doma prije nekih tridesetak godina. Ponekad je izvadi (nemam pojma odakle) i cita a onda je ponovo sakrije. Izmoljakacu valjda nekako. A ako treba i "zrtvovacu se"  
Pa ako nista drugo, da za pocetak prepisem ono sto sam pisao nekad.

Prenesi je i naše molbe da ti dozvoli prepis.

Mogu ti reći da su i moje pjesme, uglavnom, iz cuga, tj kad cugnem i skoro da nema dodatnih prepravki. Otud ono moje:

Kad sam trezan - slikam
Kad sam pijan - pišem
Kada spavam - živim
A kad živim - grešim

Sad je druga pjesma

poručnik ness ::

Kad sam trezan - slikam
Kad sam pijan - pišem
Kada spavam - živim
A kad živim - grešim

Sad je druga pjesma

A sada

Mene nema, moja sjena šeta
Nekada jetra, a sada pašteta
Nekada salo, a sada čvarak
Nekada vatra, a sada ugarak

E dragi Poručniče... tešku si nam temu zadao.
Ta faza me je držala u srednjoj školi, čak su mi 2-3 pjesmuljka objavljena u (srednjo)školskom glasilu. Ipak, teško da bih sada mogao naći neku od njih. Obično sam ih pisao u bilježnicu (svesku) koju sam u tom trenutku imao pred sobom (znači, ovisno o tome koji predmet je bio u toku).
Puknulo me i ja napisao. Nikad nisam pravio nikakvu zbirku.

Ali mogao bih se uklopiti za početak u ovu temu sa jednom anegdotom iz II razreda srednje.
Jedan od kolega iz razreda (sjedio je u klupi ispred) je mene i još jednog kolegu stalno tlačio jer smo pisali pjesme, a on nas je ismijavao. Čak smo njemu u čast napisali jednu rugalicu, koju ne bih sada ponavljao, a sjećam je se u većem dijelu.
On je inače imao običaj zaključavati svoju školsku torbu lokotom koji bi provukao kroz obje ručke, i ona je tako visila sa klupe. Jednom prilikom je, spremajući se za naredni sat nepažnjom ostavio ključ na klupi, a kolegica iz klupe pored mu ga je ukrala i proslijedila dalje, pa je ključ završio u ladici profesorske klupe/katedre prije ulaska profesorice iz hrvatskog jezika.
Ovaj nesretnik je skontao u jednom trenutku da nema ključa, pa se uzvrpoljio, prevrtao po džepovima, ispod klupe... a čitav razred (svi su saznali za problem) se kikotao, pa je profesorici u jednom trenutku dosadilo, jer je mislila da se smijemo njoj.
Ja sam bio redar i upravo sam brisao ploču i skoro plakao od smijeha, pa je mene pitala: dobro Gorane, hajde sad reci pred svima što je toliko smješno, pa da završimo s tim.
A ja ispalio kao iz topa:

"Za klupu sam te zaključao,
ne možeš se maći.
A ključ sam izgubio,
ne mogu ga naći..."

Nakon toga opći smijeh u razredu, a meni ova rima ostala u sjećanju.

Goran9030 ::E dragi Poručniče... tešku si nam temu zadao.
Ta faza me je držala u srednjoj školi, čak su mi 2-3 pjesmuljka objavljena u (srednjo)školskom glasilu. Ipak, teško da bih sada mogao naći neku od njih. Obično sam ih pisao u bilježnicu (svesku) koju sam u tom trenutku imao pred sobom (znači, ovisno o tome koji predmet je bio u toku).
Puknulo me i ja napisao. Nikad nisam pravio nikakvu zbirku.

Ali mogao bih se uklopiti za početak u ovu temu sa jednom anegdotom iz II razreda srednje.
Jedan od kolega iz razreda (sjedio je u klupi ispred) je mene i još jednog kolegu stalno tlačio jer smo pisali pjesme, a on nas je ismijavao. Čak smo njemu u čast napisali jednu rugalicu, koju ne bih sada ponavljao, a sjećam je se u većem dijelu.
On je inače imao običaj zaključavati svoju školsku torbu lokotom koji bi provukao kroz obje ručke, i ona je tako visila sa klupe. Jednom prilikom je, spremajući se za naredni sat nepažnjom ostavio ključ na klupi, a kolegica iz klupe pored mu ga je ukrala i proslijedila dalje, pa je ključ završio u ladici profesorske klupe/katedre prije ulaska profesorice iz hrvatskog jezika.
Ovaj nesretnik je skontao u jednom trenutku da nema ključa, pa se uzvrpoljio, prevrtao po džepovima, ispod klupe...  a čitav razred (svi su saznali za problem) se kikotao, pa je profesorici u jednom trenutku dosadilo, jer je mislila da se smijemo njoj.
Ja sam bio redar i upravo sam brisao ploču i skoro plakao od smijeha, pa je mene pitala: dobro Gorane, hajde sad reci pred svima što je toliko smješno, pa da završimo s tim.
A ja ispalio kao iz topa:

"Za klupu sam te zaključao,
ne možeš se maći.
A ključ sam izgubio,
ne mogu ga naći..."

Nakon toga opći smijeh u razredu, a meni ova rima ostala u sjećanju.

Đe se sjeti Ćopića

Tad je to bilo primjereno situaciji, bez obzira čiji su stihovi. Nešto slično se pisalo i u one spomenare/leksikone (kako ih je tko već zvao).

To je bio katalog za moju samostalnu izložbu i zato sam komentar ostavio na temi Likovna umjetnost, a po sadržaju, primjerenije je da bude ovdje. Hvala adminu!

Gdje su nestali stihovi?

Goran9030 ::Gdje su nestali stihovi?

Greška pri modifikaciji...

Падају мајске кише
лупкају о олук
звук им се чује.
Мноштво капи,
мноштво звука...

*** iz vremena nadahnuća

POLUISPOVJED

Jebežga! I tako to ide
Ko točak kroz blato:
S puno izgleda da se zaglavi.
I onda vidiš i drugi vide -
Ne može to tako, bato!
Zastaneš, dumaš, češkaš se po glavi.
Gladan si, umoran i prljav pride.
Za uzvrat nista ne dobijas za to;
Niti da se tuguje, a kamo li slavi.

Jebežga, shvatiš - tu nešto ne štima;
Daleko si od rajskoga praga
I uzaludne su sve tvoje muke.
Onda dolazi do pucanja filma.
Jasno je da si otiš'o do vraga
I od svega bi da digneš ruke.
(Ne paše podneblje, ne paše klima,
Suviše toplote, suvišna i vlaga,
Previše tišine, previše i buke.)

Bežga, ni to nije lako.
Pogledaš okolo i vidiš - sve tuđe.
Prosto ne možeš da se snađeš.
I eto, to ti je tako:
Daš dinar da u kolo udjes
A poslije dva da izadjes.
Tješi te što ne može to svako.
I za koji moj da jadikuješ
Kad se uvijek u govnima nađeš.

Bijelo Polje, 26.02.1994.

E drugovi moji.

Ja sam znao da je nas Ness jedan od posljednjih forumskih poeta i romantika.
I ova je tema kao stvorena za njega.
Nadam se da ce i dalje imati inspiracije.

Nije mogao obuzdati njen temperament,
trudio se... Devojka crne kose, toplih očiju
razbuktavala je strast...

Svojim pitomim pogledom, savršeno miran
divio se čarima devojke,
nemirnog duha!

Aman, aman!

Sviće zora, jutro se budi
Mene draga još uvjek ljubi
Ja joj kažem: mani se toga,
Tako ti Boga!

Cjele ove noći protekle
Sam radio neke smješne pokrete
Koje naučih ne znam od koga
Tako mi Boga!

Nije, draga u tome sve
Ima nešto posl'je k'o pr'je
Pušti me malo na miru, hej
Da odmorim se!

Bože mili kuda sam zašao
Nisam znao koga sam našao
Zaželjeh, k'o spas, junački boj;
Naebah k'o niko moj

S dušom u nosu Boga prizivah
Zamrzih imena kojim je nazivah
Spasi me, Bože, od ove trebe
Tako ti tebe!

Bijelo Polje, 16.4.1995. godine

Druže Poručniče, tako ti svega, molim te da postaviš sve svoje pjesme.

Ova je sjajna, a vidim da ti se dotična treba jako zamjerila!

Ova poezija mi sve nekako liči na prvu bračnu noć.
Šta će neuk čovjek, a niotkud prijatelja da pomognu.

Goran9030 ::Ova poezija mi sve nekako liči na prvu bračnu noć.
Šta će neuk čovjek, a niotkud prijatelja da pomognu.

- Jel ti bila nevina žena kad ste se uzeli?
- A šta znam, neki kažu da jeste, a neki da nije

Oho, čini se da je ručak bio dobar...
Ipak, kako već rekoh, bolje se (po)pije u društvu.

Goran9030 ::Oho, čini se da je ručak bio dobar...
Ipak, kako već rekoh, bolje se (po)pije u društvu.  

Eh, voćni sok, još razblažujem vodom. Uduh se dok snimih. I, na kraju, sve u dva kadra i dvije scene.

Ma vidim ja. U prvi mah sam mislio da je u pitanju sok na razmućivanje, a onda kad sam vidio da ga točiš "čistog" - skontao sam da je u pitanju onaj "jednokratni".
A i bolje je da si u sok sipao vodu. Da je bilo neko dobro vino, to bih ti teže oprostio

Dobro vino nikad nisam kvario vodom...
Za ulogu je bolje poslužio sok kao vino, nego da sam uzeo bezalkoholno pivo.

NAKON NJENOG ODLASKA

Ista je soba, fotelja ista
Samo je muzika nešto tiša
Isto je sunce kada zablista
I nebo sumorno kad pada kiša

Ista su jutra, maglovita
Samo me jutrom niko ne budi
Kako sam spav’o - niko me ne pita
Jutarnju kafu niko mi ne nudi

Po ceo dan okolo skitam
I ne vraćam se do kasnog sata
A onda se ispred kuće pitam
Kome da pokucam da otvori vrata

Nećeš mi otvoriti nasmejana
I zapitati gde sam dotad bio
Niti me blago prekoreti, mama
Što sam i noćas malo popio

Nećeš sa kafom ući u sobu
Da bude poslednja za taj dan
Da prkosimo noćnom dobu
Dok nam razgovor ne prekine san

Nikada isto, nikada više
Ništa neće biti u životi mom
Ni naša kuća ne miriše
Kao nekada - na pravi dom