10 godina od ulaska RH U EU

ljudi cista matematika kod kuce 800-900eur preko granice 2500eur. jos ako je neko visoko obrazovan razlika je jos veca

Što se stranih radnika kod nas tiče, ono što vidim u fizikaliji nije zaslužilo niti minimalnu plaću. Da sam im ja gazda, sve bih vratio odakle su došli.
Pri tome ne bih o onim dostavljačima, konobarima i slično. Pišem ono što vidim sa građevinskim radnicima koji su došli kod nas trbuhom za kruhom. Mislim da nismo daleko od toga da trebamo angažirati firmu iz Njemačke (npr.) u kojoj rade naši ljudi, pa da dođu i odrade posao onako kako treba. Milutin je o tome napisao u prethodnom postu.
Ovi "radnici" koje ja gledam na gradilištima u Đakovu pokidaše džepove jer ne vade ruke iz njih, trojica stoje kraj jedne lopate i praznih kolica, pričaju i padaju s nogu od smijeha a ne izgledaju da su na pauzi. Sve nešto razmišljam da se i ja zaposlim u nekoj od tih firmi. Jedino te jezik može zaboljeti na kraju dana.

Nego da se malčice vratim na temu, čitam ovih dana zanimljiv članak u Forbesu, a tiče se Hrvatske u EU.
Konkretno, Hrvatska je višestruko nadmašila očekivanja i planove po pitanju povećanja BDP-a. Naime, Eurostat je prošli tjedan objavio procjenu kako je Hrvatska napredovala za nekoliko mjesta (čitaj, pretekla nekoliko zemalja) i sada je na nekih 76% prosjeka BDP-a u EU. A prema predviđanjima i planovima aktualne vlade to se trebalo dostići oko 2030. godine.
(Mala digresija, čini se da ćemo uskoro pisati odrednice "prije" i "nakon" Korone, kao što koristimo "prije" i "poslije" Krista za mjerenje vremena.)
Taman nekako u vrijeme "pred Koronu" imali smo situaciju da je samo Bugarska po prosjeku BDP-a bila iza nas. U međuvremenu smo pretekli Grčku, Latviju i Slovačku, a praktički se izjednačili sa Mađarskom. Za poneki postotni poenčić "pušemo/duvamo za vratom" Rumunjskoj i Poljskoj u lovu na Estoniju i Portugal - oni su u nekih 2-7 postotnih poena ispred nas.  


Dakle, to je dobra vijest i pokazatelj da je statistika (kako to nismo smjeli reći na ispitu iz tog predmeta) točan zbir netočnih podataka.
Zašto to navodim - naime, kada se pogleda druga strana medalje, Hrvatska je u međuvremenu izgubila značajan broj stanovnika. Ta brojka koja se sada primjenjuje - a odnosi se na popis iz 2021. godine, pokazuje manjak nekoliko stotina tisuća stanovnika. Za jednu Kinu, ili da budem realniji Njemačku ili Francusku to ne bi bio problem, ali za zemlju kao što je Hrvatska u pitanju su katastrofalne brojke.
Konkretno, u odnosu na 2011. godinu, Hrvatska ima oko 400.000 stanovnika manje (nisu baš svi pomrli hvala Bogu, ali nema ih na žalost...) i sada smo pali ispod 4 milijuna - točnije na 3,88 mil.
Nećemo ni pomisliti koliku novostvorenu vrijednost su tih 400.000 mahom mladih ljudi mogli donijeti ovoj zemlji da su tu ostali i radili, već ćemo se samo pohvaliti time da su svojim odlaskom pomogli da se ukupna cifra podijeli na manje glava i dobijemo taj epski uzlet bruto domaćeg proizvoda.
Međutim, što bi rekli u nekim popularnim reklamama - ni to nije sve!!!!
Porast BDP-a i u takvim uvjetima nije rezultat marljivosti Filipinaca ili Nepalaca - da one građevinare iz prethodnog posta ni ne spominjem - već se odnosi na povlačenje sredstava iz europskih fondova. Mislim da se tu može uzeti u obzir dinamika uplate onih čuvenih 27 mlrd € koje nam je EU obećala kao pomoć za oporavak od učinka pandemije, a valjda tu nešto znače i oni milijuni koje smo dobili na temelju pomoći za obnovu od potresa (uz veliki znak pitanja koliko je od toga realizirano).
Dakle, u zemlji koja se odavno (ja bih rekao od "privatizacije") odrekla proizvodnje i novostvorene vrijednosti (u proizvodima, preradi sirovina i slično), a koja se kune (i uzda) u turističku sezonu iz godine u godinu iako je ukupni promet od te sezone manji od  onog koji ostvaruju neki gradovi iz drugih zemalja cvate nova privredna grana - iskorištavanje EU fondova.
I sve će to trajati do jednog trenutka kada fondovi presahnu ili se usmjere u nekom drugom smjeru, a onda će naš balon napraviti ono uobičajeno "prrrrrrrrrrrrrrr", i vratit ćemo se na začelje gdje smo bili.
Da se razumijemo, ove zaključke koje sam napisao u drugom dijelu teksta nisam prepisao iz članka, već su oni moja vizija pročitanog. Možda sam pesimist sa pokrićem ili optimist po horoskopu - ali na kraju će se opet zbrajati one cifre koje nam sad idu u prilog pozitivnoj statistici.
Jedina konstanta koja nas spašava je izvoz, ali ne proizvoda već mladih ljudi i mladih obitelji. Za njih ne dobijemo nikakav novac, njih ne prodajemo ali njihov egzodus pomaže da se ukupni kolač dijeli na manje dijelova (kako sam pisao na početku teksta) i drži nas u nekoj utrci za boljom pozicijom na tabeli EU.

Za svakog rodjenog ili naturalizovanog amerikanca država se zaduži za $120 000. Tolika je procjena da će on u svom životu donijeti kroz poreze barem taj iznos.

Goran9030 ::Nego da se malčice vratim na temu, čitam ovih dana zanimljiv članak u Forbesu, a tiče se Hrvatske u EU.
Konkretno, Hrvatska je višestruko nadmašila očekivanja i planove po pitanju povećanja BDP-a. Naime, Eurostat je prošli tjedan objavio procjenu kako je Hrvatska napredovala za nekoliko mjesta (čitaj, pretekla nekoliko zemalja) i sada je na nekih 76% prosjeka BDP-a u EU. A prema predviđanjima i planovima aktualne vlade to se trebalo dostići oko 2030. godine.
(Mala digresija, čini se da ćemo uskoro pisati odrednice "prije" i "nakon" Korone, kao što koristimo "prije" i "poslije" Krista za mjerenje vremena.)
Taman nekako u vrijeme "pred Koronu" imali smo situaciju da je samo Bugarska po prosjeku BDP-a bila iza nas. U međuvremenu smo pretekli Grčku, Latviju i Slovačku, a praktički se izjednačili sa Mađarskom. Za poneki postotni poenčić "pušemo/duvamo za vratom" Rumunjskoj i Poljskoj u lovu na Estoniju i Portugal - oni su u nekih 2-7 postotnih poena ispred nas.  


Dakle, to je dobra vijest i pokazatelj da je statistika (kako to nismo smjeli reći na ispitu iz tog predmeta) točan zbir netočnih podataka.
Zašto to navodim - naime, kada se pogleda druga strana medalje, Hrvatska je u međuvremenu izgubila značajan broj stanovnika. Ta brojka koja se sada primjenjuje - a odnosi se na popis iz 2021. godine, pokazuje manjak nekoliko stotina tisuća stanovnika. Za jednu Kinu, ili da budem realniji Njemačku ili Francusku to ne bi bio problem, ali za zemlju kao što je Hrvatska u pitanju su katastrofalne brojke.
Konkretno, u odnosu na 2011. godinu, Hrvatska ima oko 400.000 stanovnika manje (nisu baš svi pomrli hvala Bogu, ali nema ih na žalost...) i sada smo pali ispod 4 milijuna - točnije na 3,88 mil.
Nećemo ni pomisliti koliku novostvorenu vrijednost su tih 400.000 mahom mladih ljudi mogli donijeti ovoj zemlji da su tu ostali i radili, već ćemo se samo pohvaliti time da su svojim odlaskom pomogli da se ukupna cifra podijeli na manje glava i dobijemo taj epski uzlet bruto domaćeg proizvoda.
Međutim, što bi rekli u nekim popularnim reklamama - ni to nije sve!!!!
Porast BDP-a i u takvim uvjetima nije rezultat marljivosti Filipinaca ili Nepalaca - da one građevinare iz prethodnog posta ni ne spominjem - već se odnosi na povlačenje sredstava iz europskih fondova. Mislim da se tu može uzeti u obzir dinamika uplate onih čuvenih 27 mlrd € koje nam je EU obećala kao pomoć za oporavak od učinka pandemije, a valjda tu nešto znače i oni milijuni koje smo dobili na temelju pomoći za obnovu od potresa (uz veliki znak pitanja koliko je od toga realizirano).
Dakle, u zemlji koja se odavno (ja bih rekao od "privatizacije") odrekla proizvodnje i novostvorene vrijednosti (u proizvodima, preradi sirovina i slično), a koja se kune (i uzda) u turističku sezonu iz godine u godinu iako je ukupni promet od te sezone manji od  onog koji ostvaruju neki gradovi iz drugih zemalja cvate nova privredna grana - iskorištavanje EU fondova.
I sve će to trajati do jednog trenutka kada fondovi presahnu ili se usmjere u nekom drugom smjeru, a onda će naš balon napraviti ono uobičajeno "prrrrrrrrrrrrrrr", i vratit ćemo se na začelje gdje smo bili.
Da se razumijemo, ove zaključke koje sam napisao u drugom dijelu teksta nisam prepisao iz članka, već su oni moja vizija pročitanog. Možda sam pesimist sa pokrićem ili optimist po horoskopu - ali na kraju će se opet zbrajati one cifre koje nam sad idu u prilog pozitivnoj statistici.
Jedina konstanta koja nas spašava je izvoz, ali ne proizvoda već mladih ljudi i mladih obitelji. Za njih ne dobijemo nikakav novac, njih ne prodajemo ali njihov egzodus pomaže da se ukupni kolač dijeli na manje dijelova (kako sam pisao na početku teksta) i drži nas u nekoj utrci za boljom pozicijom na tabeli EU.

Dobar komentar!
Rast BDP a koji se prikazuje u RH i RS je cinično zamajavanje,nema veze sa realnošću.
Podijeli sadašnji BDP sa brojem stanovnika od pre 10 ak godina pa ćeš vidjeti pravo stanje.
Znači da proizvodnja nije rasla nego stagnira ili je u blagom padu.
Pre nekih 10-15 godina Republika Srpska se suočila sa velikom nezaposlenošću.
Vlada je tada prodala naftnu industriju Srpske (lanac benzinskih pumpi,Brodsku rafineriju i Modričku rafineriju ulja Rusima. Takodje je prodan i Telekom Srpske Srbiji.
Dodik se na sva usta hvalio da ima 2.5 milijardi eura u budgetu,nema duga…
Obećavao nova radna mjesta,neće biti nezaposlenih.
Šta se desilo?
Taj novac iz budgeta je otišao na drugu stranu,pokrivali su tekuće troškove javnog sektora,time održavali vlast. Naravno da je dosta toga pokradeno.
Jedino to obećanje da neće biti nezaposlenih je održao.
Većinom mladi otišli su vani.
Usput rečeno podigao je i pdv na vrtoglavih 18 %.
Isto će biti i u RH ako se te silne milijarde iz EU fonda ne iskoriste na pravi način

PDV u RH je vrtoglavih 25%. Živi užas.

Koliko znam, samo je Mađarska ispred nas sa 27% PDV-a, a držimo se ruku pod ruku sa Danskom i Švedskom (25%)

Goran9030 ::Koliko znam, samo je Mađarska ispred nas sa 27% PDV-a, a držimo se ruku pod ruku sa Danskom i Švedskom (25%)

25% da ali ne u svemu.

Prehrambeno 12%

Pri kulturnih delova, muzici, umetnoscu onda je 6%.

New Jersey 7 %
Hrana 0 %
Dječija roba 0 %

Nego, objasnite vi (Ameri Kako to funkcionise pri restoranima? Koliko toga JOS treba platiti ili ide na racun?

Bakšiš/tip u restoranima kod mene u New Jersey nije obavezan ali je uobičajen. Velika većina (mislim po slobodnoj procjeni barem 99 %) ga ostavlja.
Nikada ne ostavljam ispod 15 % čak ako imam i lošu uslugu.
Što je veći račun ostavlja se veći bakšiš.
U New York City moguće da se naleti na restoran koji na iznos računa automatski zaračunava bakšiš. To je ilegalno ali malo ko pokreće to pitanje,platiš i šutiš.
Ostavlja se i po barovima,taxi vozačima,uber vozačima.
Neostavljanje adekvatnog bakšiša smatra se teškim prostaklukom.
Podvlačim,nigdje nisi obavezan ostavljati bakšiš

Ja ne ostavljam manje od 10%.

milutins ::U New York City moguće da se naleti na restoran koji na iznos računa automatski zaračunava bakšiš. To je ilegalno ali malo ko pokreće to pitanje,platiš i šutiš.

Neki restorani zaracunavaju baksis automatski ako su u pitanju vece grupe gostiju. Npr. deset i vise.
Sto se tice koliko ostavljam, zavisi od usluge. Nekad 10%, najcesce 15-20% a znam i po 25-30%.
Kvalitet usluge ne mijesam sa (govorimo o restoranima) kvalitetom hrane. Ljubaznost/neljubaznost konobara je ono sto odlucuje. A to sto u kuhinji nisu uradili svoj posao kako treba, to ili kazem menadzeru (kad zastane kraj stola da upita jel' sve u redu) ili jednostavno vise ne dolazim.
Znam za nekoliko restorana gdje se baksis ne ostavlja i to se gostu naglasi kad mu se daje racun.
Treba znati da baksis predstavlja najveci dio zarade ugostiteljskih radnika. Naime, po zakonu o radu i radnim odnosima utvrdjena je minimalna cijena rada na saveznom nivou ali svaka drzava moze da utvrdi svoju. (ne moze biti manja od savezne). Izuzetak su radnici u granama gdje se baksis uobicajeno daje. U tom slucaju, poslodavac moze da plati radnika manje od minimalne cijene rada (sve do 50%)

SveJug ::

Goran9030 ::Koliko znam, samo je Mađarska ispred nas sa 27% PDV-a, a držimo se ruku pod ruku sa Danskom i Švedskom (25%)

25% da ali ne u svemu.

Prehrambeno 12%

Pri  kulturnih delova, muzici, umetnoscu onda je 6%.

Redovna stopa kod nas je 25%, ali isto tako imamo sniženu stopu (13%) i najnižu (5%) što se posebno propisuje.
Imamo čak i 0% ako su u pitanju usluge (i slično) obrta koji su van sustava PDV-a

Pera ::

milutins ::U New York City moguće da se naleti na restoran koji na iznos računa automatski zaračunava bakšiš. To je ilegalno ali malo ko pokreće to pitanje,platiš i šutiš.

Neki restorani zaracunavaju baksis automatski ako su u pitanju vece grupe gostiju. Npr. deset i vise.
Sto se tice koliko ostavljam, zavisi od usluge. Nekad 10%, najcesce 15-20% a znam i po 25-30%.
Kvalitet usluge ne mijesam sa (govorimo o restoranima) kvalitetom hrane. Ljubaznost/neljubaznost konobara je ono sto odlucuje. A to sto u kuhinji nisu uradili svoj posao kako treba, to ili kazem menadzeru (kad zastane kraj stola da upita jel' sve u redu) ili jednostavno vise ne dolazim.
Znam za nekoliko restorana gdje se baksis ne ostavlja i to se gostu naglasi kad mu se daje racun.
Treba znati da baksis predstavlja najveci dio zarade ugostiteljskih radnika. Naime, po zakonu o radu i radnim odnosima utvrdjena je minimalna cijena rada na saveznom nivou ali svaka drzava moze da utvrdi svoju. (ne moze biti manja od savezne). Izuzetak su radnici u granama gdje se baksis uobicajeno daje. U tom slucaju, poslodavac moze da plati radnika manje od minimalne cijene rada (sve do 50%)

Ne kaže se uzalud da konobar živi od bakšiša i od leda u piću.

Ostavljanje bakšiša je nekakav balkanski nacionalni sport koji su Amerikanci profesionalizirali.
Meni zaista nije mrsko dati bakšiš kada sam zadovoljan uslugom. Često ga ostavim i kada nisam jer navika uvijek ostaje.
U postocima nisam nikad računao i uvijek nekako zaokružujem. To vrijedi za kafiće/restorane, ali i u samoposlugama ili na benzinskoj ako plaćam gotovinom. Najčešće one "žute" niti ne pokušam uzeti, a uz njih bude i "bijelih".
Prije 10-tak dana u Bos. Šamcu smo zalutali u restoran/kafić "Obala". Ja sam nakon "moje" runde na odlasku ostavio kovanicu od 2€ kao bakšiš. Pri tome nisam razmišljao je li to puno ili malo, ali smatram da u prosjeku konobari nakupe dovoljno.
U hotelima često boravim, ali tu nisam imao prilike družiti se sa nosačima i nisam imao slučajeva da netko stoji ispred mene sa ispruženom rukom. Mada, sve više plaćam karticom i tada uopće ne razmišljam o bakši...
A inače sam bio u prilici vidjeti nekoliko objava ili članaka iz USA gdje konobari prigovaraju ako dobiju malo ili uopće ne dobiju napojnicu. Po mom mišljenju, ako je napojnica/bakšiš obavezna, onda bi na ulazu u objekat trebao stajani neki cjenik, ili da to bude navedeno u cjeniku koji dobiješ na stolu.

Po mom mišljenju, ako je napojnica/bakšiš obavezna, onda bi na ulazu u objekat trebao stajani neki cjenik, ili da to bude navedeno u cjeniku koji dobiješ na stolu.

Da se razumijemo, musterija placa i u jednom i u drugom slucaju, bila napojnica ili ne. Kao sto vec napisao, znam nekoliko restorana gdje je osoblje placeno pristojno, napojnica se ne ostavlja (i to je naglaseno) ali su cijene vise nego na drugim mjestima. Ili sto poslovica kaze, ako neces popa u ruku hoces popadiju u dupe.
Licno, pristalica sam baksisa. Na taj nacin su (aj' da se zadrzimo na konobarima) stimulisani da se bolje ophode prema gostima. Bez toga, i onaj sto se cijelo vece trudi isto zaradi k'o i onaj koga treba tri puta vuci za rukav dok ne stane kraj stola.

Bakšiš je mač sa dvije oštrice u Gubavču.
Nekad mi treba keš (bankomat je na 8km), pa bih da platim karticom, ali često čitač ne radi... A ostavim oko 60% bakšiša
Kafa je 0,6€, ja ostavim 1€.

Doktor Živago ::

Ne kaže se uzalud da konobar živi od bakšiša i od leda u piću.

Od leda može gazda, konobar prilaže fiskalne račune...

poručnik ness ::Bakšiš je mač sa dvije oštrice u Gubavču.
Nekad mi treba keš (bankomat je na 8km), pa bih da platim karticom, ali često čitač ne radi... A ostavim oko 60% bakšiša


Kafa je 0,6€, ja ostavim 1€.

kakva cena kafe takva i drzava