Zanimljive slike sa vojnom tematikom

Susret veterana (za moj pojam respekt) .

Bilješke francuskog topnika Shermana za korištenje APC M61 75mm metaka protiv njemačkih tenkova.
Izvor: https://tankhistoria.com/

Improvizacija nema granica...
Vojnik Crvene armije upravlja protuzračnom postavom od 16 cijevi izrađenim od njemačkih MG 34. Sve je u redu dok ne trebate brzo ponovno napuniti, a onda očito nastaje hrkljuš

Inspekcija srušene leteće tvrđave B-17, negdje u Europi.
Nije bilo podataka ispod slike, osim tipa letjelice. I naravno - da je srušena

Trupe američke 82. zračnodesantne divizije marširaju iza tenka M4 Sherman u snježnoj oluji prema gradu Herresbach u Belgiji 29. siječnja 1945. godine.

izvor: World War II History

Neimenovani ruski vojnik pozira za fotografiju iz tri različita ugla, 1915 - 1916. (Obojio @color_by_klimbim)

George Patton i Georgy Žukov, Berlin, Njemačka, 7. rujna 1945.

Zanimljiva slika Jagdpantera kako vuče drugog Jagdpantera.
Jagdpanteru desno nedostaje lijeva gusjenica, tako da je jasno da je on taj kojeg se šlepa. Vidljive su i napete gusjenice lijevog vozila, koje pokazuju njegovo povlačenje i kretanje.


Mislim da je ovo protiv svih pravila, jer su tenkovi u to vrijeme bili veoma osjetljivi sa svojim pogonom - negdje sam pročitao da je bio problem u kardanu ili takvo nešto - unaprijed se ispričavam/izvinjavam/opravičujem, jer nisam stručnjak, pa možda pišem gluposti.
Ako nađem dovoljno vremena u narednom periodu, malo ću istražiti taj detalj i napisati ponešto o tome.
Inače, da se vratim na onu opasku o tome da je ovakva vuča protiv pravila: vjerojatno je problem bio takav da se nije mogao riješiti na licu mjesta, ili je postojala opasnost od uništenja ili zarobljavanja vozila pa je stoga ipak izabrano "šlepanje".
Tražio sam u opisu mogući podatak o tome kada je i gdje slika nastala, ali nisam našao ništa, pa ću stoga napisati samo da je slika nastala negdje u Europi u vrijeme drugog svjetskog rata.

Uz ovu sliku sam pronašao podatak da je nastala na "jučerašnji" dan - 08.09.1944. u blizini mjesta San Clemente u Italiji.
Prikazuje Gurke koji pregledavaju zarobljeni njemački protutenkovski top PAK40 75 mm.
Inače, Gurke su u drugom svjetskom ratu bili na glasu kao specijalci i komandosi u sastavu britanskih snaga. Zvali su ih i "sinovi Himalaja", a i danas su često zastupljeni u specijalnim jedinicama.
Čast im je važnija od svega, a ako Gurka nakon 15 godina službe ne dogura barem do čina narednika, on se sam zbog časti povlači iz službe.
E sad to samo po sebi ne bi trebalo biti nešto posebno značajno - ipak je 15 godina popriličan rok i siguran sam da bi većina od nas ovdje prisutnih u tom roku od vojnika napredovalo do narednika, ili da taj čin usporedim sa starijim vodnikom?
No, to je već neka druga tema i nema veze sa postavljenom slikom.

Ovako je izgledao iz zraka prvi val američkih marinaca koji su krenuli na iskrcavanje na plaže Iwo Jime.

Iako ovo možda izgleda kao neka luda kreacija Mad Maxa, ovo je zapravo pravo vozilo iz SSSR-a. Riječ je o topničkom traktoru AT-T, kojeg su Sovjeti koristili tijekom Hladnog rata za transport trupa i vučnu opremu, raketa i artiljerijskih komada.
Pozadi je imao kapacitet za 16 vojnika ili 5.000 kg tereta (11 000 lbs). Uz to, mogao bi vući 25.000 kg (55,000 lbs).
Riječ je o kombinaciji modificirane kamionske kabine ZIL-150 na šasiji i pokretnog mehanizma T-54. Međutim, AT-T ima svoju kabinu smještenu na "zadnji" dio šasije T-54, tako da učinkovito vozi u rikverc u odnosu na standardni tenk.
Brojna specijalizirana vozila izvedena su iz AT-T-a. Još danas se može naći u službi.

(Pred)posljednja fotografija krstarice HMS Hood snimljene tijekom bitke kod Danskog tjesnaca 24. svibnja/maja 1941. godine


HMS Hood  bio je britanski bojni krstaš izgrađen 1918. u brodogradlištu John Brown & Company u Clydebanku u Škotskoj. Između dva svjetska rata najveći ratni brod na svijetu. Potopljen je 1941. u bitki u Danskom prolazu nedaleko od Grenlanda, za vrijeme pokušaja proboja na Atlantik njemačkog bojnog broda Bismarck, što je jedna od ključnih epizoda drugog svjetskog rata na sjevernom Atlantskom oceanu.


Na ovoj slici je prikazan 1932. Lokacija gdje je snimljen nije mi poznata.

Po izbijanju rata patrolirao je mora oko Islanda i Farskih Otoka radi osiguranja konvoja i sprečavanja njemačkih rejdera u proboju na Atlantik. U rujnu/septembru 1939. pogodila ga je 250 kg teška avionska bomba, ali bez većih oštećenja.
Kao glavni brod operativne grupacije "Force H", sudjelovao je u razaranju francuske flote kod Mers-el-Kebira srpnja/jula 1940. U kolovozu/augustu vraća se u britanske vode radi bitke za Britaniju, tada na vrhuncu intenziteta.
Ponovo u eskadri bojnih krstaša, dvaput je poslan u borbu protiv neprijateljskih brodova: 28. listopada/oktobra protiv džepnog bojnog broda Admiral Scheer, a 24. prosinca/decembra na krstaricu Admiral Hipper ali u oba slučaja nije ih uspio pronaći. - moj komentar: možda i bolje po njega da ih nije pronašao...



Kada su svibnja/maja 1941. njemački bojni brod Bismarck i teška krstarica Prinz Eugen isplovili za Atlantik, Hood je pod zapovjedništvom kapetana Ralpha Kerra i komandatom grupacije Admiralom Lancelotom Hollandom, zajedno s HMS Prince of Wales, 2 teške krstarice i 6 razarača poslan da spriječi njihov proboj prije susreta sa savezničkim konvojima. Susreli su se i sukobili 24. svibnja/maja, u Danskom prolazu, između Islanda i Grenlanda.
Admiral Holland nastojao je presjeći put njemačkim brodovima koristeći se podacima s radara krstarica HMS Suffollk i HMS Norfolk, te je računao da će do sukoba doći po noći za što je britanska mornarica bila posebno uvježbana. Ipak, Suffolk i Norfolk izgubile su kontakt s neprijateljem, te su pod ispravnom pretpostavkom da su Bismarck i Prinz Eugen već prošli prema Atlantiku, i britanski brodovi uputili se u tome smjeru, ali bez razarača koje je Admiral Holland poslao na sjever.
U 02:47 24. svibnja/maja 1941. krstarica Suffolk javlja da je otkrila neprijateljske brodove, te Hood i Prince of Wales brzinom od 28 čvorova kreću u presretanje.
Ujutro oko 05.30 uspostavljen je vizualni kontakt na udaljenosti od 17,6 km. Hood prvi otvara vatru, a potom i Prince of Wales.
Zapovjednik njemačke eskadre naredio je da se sva vatra usmjeri na Hood. U međusobnoj razmeni vatre pogođeni su i Hood i Bismarck. Pri pokušaju da povećaju udaljenost između sebe i njemačke grupe, britanski brodovi skreću i izlažu bok neprijateljskoj vatri, te je tada Hood pogođen cijelim plotunom. Ogromna eksplozija razara britanski admiralski brod koji tone za samo nekoliko minuta. Od cjelokupne posade spašeno je svega troje ljudi.

HMS Hood tone razaran eksplozijama. - pretpostavljam da je fotografija nastala sa njemačkog broda obzirom da se nalazi u saveznom arhivu Njemačke. Zato sam na slici gore napisao "(Pred)posljednja fotografija"
(Bundesarchiv, Bild 146-1998-035-05 / Lagemann / CC-BY-SA 3.0)

Nakon potapanja Hooda, britanski je admiralitet svoju cjelokupnu flotu, sve čime je raspolagao na Atlantiku poslao u lov na njemačke brodove. Oštećeni Bismarck nastojao se probiti do Bresta ali je potopljen od britanske flote - ili ga je potopila vlastita posada - prije nego što se dokopao francuske obale 27. svibnjamaja 1941., no to je već neka druga priča...

U gornjoj objavi sam prokomentirao HMS Hood, koji je između dva svjetska rata slovio za najveći bojni krstaš na svijetu.
To me ponukalo da napravim jednu objavu i o Yamatu koji je (ako se ne varam) i do danas bio najveći bojni brod, s tim da bismo trebali imati u vidu i njegovog brata Musashija.

Yamato
O njemu su napisane knjige, ali ukratko, bio je najveći bojni brod ikada izgrađen, 863 stopa (263 metara) dug, 128 stopa (39 metara) širok, i istiskujući 72.808 tona. U nekim izvorima se navodi istisnina od 71.659 tona, ali mislim da kilogram-dva više manje nije toliko bitan za nas na ovom portalu. Ako netko ima točne i konkretne podatke, rado ću ih lajkati.
Ova ogromna veličina je učinjena kako bi podržala njene sposobnosti, jer je Yamato također bio najmoćniji naoružani i oklopljeni bojni brod ikada izgrađen, s razlogom je dobio nadimak super bojni brod.
Devet topova od 18,1 inča (46 cm) služilo je kao Yamatova glavna baterija, smještena u tri kupole s 3 topa, dvije naprijed i jedna straga. Ovo su bili najveći i najmoćniji topovi ikada napravljeni u povijesti, svaki je mogao ispaliti granatu od 3,220 funti (oko 1360 kg) do 26,1 milja (cca 42 km) kako bi probio do 20 inča (51 cm) ojačanog oklopa.
Pero, pomagaj oko ovih mjera!!!!!
Da nastavim;
Preciznost je bila vrlo dobra, Yamatova težina i stabilnost bili su nevjerojatna platforma za oružje, koristio tzv. je valovitu paljbu, a u kombinaciji s velikom točnošću tog masivnog oružja dala je Yamatu disperziju granate od samo 440-550 metara na maksimalnom dometu.
Ove glavne topove nadopunolo je šest topova 6,1 inča (155 mm) u dvije kupole s 3 topa, jedan naprijed i straga, dvadeset četiri 5-inčni (127 mm) dvostruki topovi u dvanaest duplih kupola, šest sa svake strane, i do 162 1-inčni (25 mm) automatskih topova (koji su se s razlogom zvali "rušitelji morala").
Oklop je bio podjednako dobar, glavni pojas od 16,1 inča (41 cm) nagnut pod kutom od 19 stupnjeva i paluba 7,9–9,1–13,4 inča (20–23–34 cm) štitila je ovu ploveću tvrđavu. Bio je  najdeblji oklop ikada proizveden za neki brod.
Yamatov oklop kupole od 25,6 inča (65 cm) dokazano je bio imun na sve pomorske topove na svim realističnim borbenim rasponima, a sigurno je pretpostaviti da je 22-inčni (56 cm) barbetni oklop imao sličan učinak.
(Kako kaže enciklopedija, barbetni oklop se naziva po barbetnim oklopnjačama koje su imale topove smještene u "barbete" - uzak oklopni pojas po čitavoj dužini trupa.)
Ovo je bez sumnje dalo Yamatu najbolji oklop od bilo kojeg borbenog broda ikada izgrađenog. Čak i najmoćnije AP bombe od 1000 funti odbijale su se s njihove palube, dok su na  Yamatu navodno samo odmahivali na moguća torpeda. Tijekom svoje konačne bitke, čak i sa najmanje 7, ali vjerojatno 9  pogotka torpeda, i dalje je plovio brzinom od 18 čvorova, a nagnuo se samo za 10 stupnjeva (iako su sve komore bile poplavljene, što je bilo postignuto dodatnim, namjernim protupoplavljivanjem komora.
Yamato je dizajniran za brzinu 27 čvorova, ali se pokazao sposoban za 28,2 čvora na morskim probama, a pri tome kontrola vatre je bila prilično dobra.
Četiri seta masivnih 49 stopa (15 metara) optičkih sustava krasila su brod, tri u svakoj glavnoj baterijskoj topovskoj kupoli i jedan na vrhu pagode jarbola. Napredni elektromagnetski kalkulatori služili su kao glavni sustav kontrole paljbe, a to je podržao i osnovni set radara za kontrolu vatre  (tu mislim na paljbenu vatru, a ne na požar!!!).


Kad su Amerikanci napali Okinawu, kao jednu od posljednjih linija obrane pred japanskim otočjem, Japanci su odlučili tamo poslati brod Yamato u samoubilačku misiju, poput kamikaze. Naime, Yamato se trebao nasukati na plažu Okinawe i tamo služiti kao artiljerijska tvrđava za topovske udare po Amerikancima. Da je misija bila samoubilačka pokazivao je i odluka da se Yamatu ulije tek toliko goriva koliko je potrebno da dođe do Okinawe. Brod je doista isplovio na taj put, no Amerikanci su saznali za japanske planove i poslali avione da ga presretnu.

Angažirano je čak osam američkih nosača aviona, koji su poslali gotovo 400 zrakoplova na Yamato. Nakon što je pogođen s barem 9 torpeda i 17 bombi brod je usporio i postao laka meta za avione. Nastavili su ga gađati dok nije počeo tonuti. Glavni zapovjednik na brodu – admiral Ito – naredio je evakuaciju. Kad je vatra došla do glavnih spremnika s topovskim granatama, brod je eksplodirao u nevjerojatnoj eksploziji koja se čula na udaljenosti od 200 kilometara i proizvela oblak u obliku gljive visok preko 6.000 metara. Eksplozija je bila tako jaka da je uništila i neke američke zrakoplove koji su promatrali Yamatov svršetak.

Moj Gorane...postajes nalik Stanku.
S tim,sto su tvoji komentari zanimljiviji.

Dragi moj Doktore, hvala na pohvali.
Do Stanka ja ne mogu još duuuuugo, duuuuuugo... njemu se teško i približiti, a kamo li nadmašiti ga.
Ne mogu mu se približiti čak ni po kilaži...
Ali, u svakom slučaju - hvala na komplimentu

Tokijsk zaljev u vrijeme potpisivanja primirja i kraja drugog svjetskog rata - 2.9.1945.
U prvom planu USS Missouri i (kako bi Amerikanci rekli) svečani prelet savezničkih aviona. Naravno da tu nije bilo ni jednog japanskog ...

Japanski teretni brod Nittsu Maru tone u Žutom moru, kod Kine, nakon što ga je torpedirala američka podmornica USS Wahoo, 23. ožujka 1943.