zaboravljena istorija

poručnik ness ::Sklon sam da vjerujem da je turska vojska poražena i tužno su se vratili u Andoliju, pa da bi ih utješila, sveta kneginja Milica, svetog Lazara udovica, je dala kćer Muratovom sinu i novom sultanu Bajazitu. Njen sin je velikodušno povjerio zetu upravljanje Osmanijskim carstvom, a sam se prihvatio odbrane i širenja tog carstva, pa ga je Bajazit iz strahopoštovanja nazivao sinom.

vladimir ::

poručnik ness ::Sklon sam da vjerujem da je turska vojska poražena i tužno su se vratili u Andoliju, pa da bi ih utješila, sveta kneginja Milica, svetog Lazara udovica, je dala kćer Muratovom sinu i novom sultanu Bajazitu. Njen sin je velikodušno povjerio zetu upravljanje Osmanijskim carstvom, a sam se prihvatio odbrane i širenja tog carstva, pa ga je Bajazit iz strahopoštovanja nazivao sinom.

  turci su usli u Smederevo tek 1459 godine a kosovska bitka je bila 1389 70 godina kasnije. 70 godina je trebalo turskoj vojsci da sa kosova polja stignu do Smedereva

poručnik ness ::

vladimir ::

poručnik ness ::Sklon sam da vjerujem da je turska vojska poražena i tužno su se vratili u Andoliju, pa da bi ih utješila, sveta kneginja Milica, svetog Lazara udovica, je dala kćer Muratovom sinu i novom sultanu Bajazitu. Njen sin je velikodušno povjerio zetu upravljanje Osmanijskim carstvom, a sam se prihvatio odbrane i širenja tog carstva, pa ga je Bajazit iz strahopoštovanja nazivao sinom.

  turci su usli u Smederevo tek 1459 godine a kosovska bitka je bila 1389 70 godina kasnije. 70 godina je trebalo turskoj vojsci da sa kosova polja stignu do Smedereva

Pa to kažem. Dok je Lazarev Stefan bio gospodar, Turci nisu smjeli ni privirit.
A onaj izdajnik Vuk Branković dobrovoljno otišao u turske kazamate da istrune.

vladimir ::

poručnik ness ::

vladimir ::

poručnik ness ::Sklon sam da vjerujem da je turska vojska poražena i tužno su se vratili u Andoliju, pa da bi ih utješila, sveta kneginja Milica, svetog Lazara udovica, je dala kćer Muratovom sinu i novom sultanu Bajazitu. Njen sin je velikodušno povjerio zetu upravljanje Osmanijskim carstvom, a sam se prihvatio odbrane i širenja tog carstva, pa ga je Bajazit iz strahopoštovanja nazivao sinom.

  turci su usli u Smederevo tek 1459 godine a kosovska bitka je bila 1389 70 godina kasnije. 70 godina je trebalo turskoj vojsci da sa kosova polja stignu do Smedereva

Pa to kažem. Dok je Lazarev Stefan bio gospodar, Turci nisu smjeli ni privirit.
A onaj izdajnik Vuk Branković dobrovoljno otišao u turske kazamate da istrune.

 Ne lupetaj

vladimir ::Vuk Branković je okarakterisan kao izdajnik jer je svoju vojsku povukao sa kosova polja i vratio se u Smederevo. To mu u Srpskom narodu nikad nije oprosteno.Izdaja.uostalom ti to bolje od mene znaš sta ta Rec znaci

Vuk Branković izdajnik, a cio život se borio protiv Osmanlijskog carstva i okončo u ropstvu

Pera ::

Vuk Branković izdajnik, a cio život se borio protiv Osmanlijskog carstva i okončo u ropstvu

Pa sad, steta sto u ono vrijeme nije bilo dronova (ni Twittera) pa da se zna prava istina. Ovako, ostaje nam da nagadjamo. I sudimo svaki na svoj nacin. Neko vjeruje guslama, neko istoricarima.
Istoricari kazu da nije izd'o. Dobro.
Istoricari kazu da je uspio da se izvuce i on i vojska njegova. Dobro
Ostadose na Kosovu svi koji su kod knjaza na veceri bili samo se zet i njegova divizija izvukose neogrebani.... hehe, nesto tu dooobro ne stima.   i to nije tacno da je kompletno cela srpska vojska izginula na kosovu. da je to tacno kako bi Vlatko Vukovic preneo vest o pobedi srpske vojske na kosovu polju u Dubrovnik.

i to nije tacno da je kompletno cela srpska vojska izginula na kosovu. da je to tacno kako bi Vlatko Vukovic preneo vest o pobedi srpske vojske na kosovu polju u Dubrovnik.

Pera ::

i to nije tacno da je kompletno cela srpska vojska izginula na kosovu. da je to tacno kako bi Vlatko Vukovic preneo vest o pobedi srpske vojske na kosovu polju u Dubrovnik.

Jel' ti citas napisano ili samo 'nako preletis pa nastavis svoje?
U "Knezevoj veceri", pominju se Lazar, Jugovici, Brankovic, Kosancic, Toplica, Obilic.
Lazar proziva Milosa da je nevjera, Milos proziva Vuka. Niko se od njih nije vratio, samo Vuk jeste.

Slavu slavi srpski knez Lazare
U Kruševcu mjestu skrovitome.
Svu gospodu za sofru sjedao,
Svu gospodu i gospodičiće:
S desne strane starog Jug-Bogdana,
I do njega devet Jugovića;
A s lijeve Vuka Brankovića,
I ostalu svu gospodu redom:
U zastavu vojvodu Miloša,
I do njega dv’je srpske vojvode:
Jedno mi je Kosančić Ivane,
A drugo je Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
Pa govori svoj gospodi srpskoj:
„Kome ć’ ovu čašu nazdraviti?
Ako ću je napit’ po starješstvu,
Napiću je starom Jug-Bogdanu;
Ako ću je napit’ po gospodstvu,
Napiću je Vuku Brankoviću;
Ako ću je napit’ po milosti,
Napiću je mojim devet šura,
Devet šura, devet Jugovića;
Ako ću je napit’ po ljepoti,
Napiću je Kosančić-Ivanu;
Ako ću je napit’ po visini,
Napiću je Toplici Milanu;
Ako ću je napit’ po junaštvu,
Napiću je vojvodi Milošu.
– Ta nikom je drugom napit’ neću,
Već u zdravlje Miloš-Obilića!
Zdrav, Milošu, vjero i nevjero!
Prva vjero, potonja nevjero!
Sjutra ćeš me izdat’ na Kosovu,
I odbjeći turskom car-Muratu!
Zdrav mi budi, i zdravicu popoj,
Vino popij a na čast ti pehar!“
Skoči Miloš na noge lagane,
Pak se klanja do zemljice crne:
„Hvala tebe, slavni knez-Lazare,
Hvala tebe na tvojoj zdravici,
Na zdravici i na daru tvome:
Al’ ne hvala na takvoj besjedi!
Jer, tako me vjera ne ubila!
Ja nevjera nikad bio nisam,
Nit’ sam bio niti ću kad biti,
Nego sjutra mislim u Kosovu
Za hrišćansku vjeru poginuti;
Nevjera ti sjedi uz koljeno,
Ispod skuta pije hladno vino!
„- A prokleti Vuče Brankoviću!
Sjutra jeste lijep Vidov danak,
Viđećemo u polju Kosovu
Ko je vjera, ko li je nevjera!
A tako mi Boga velikoga,
Ja ću otić’ sjutra u Kosovo
I zaklaću turskog car-Murata,
I staću mu nogom pod gr’oce;
Ako li mi Bog i sreća dade,
Te se zdravo u Kruševac vratim,
Uhvatiću Vuka Brankovića,
Vezaću ga uz to bojno koplje,
Kao žena kuđelj’ uz preslicu,
Nosiću ga u polje Kosovo!“

vladimir ::Vuk Branković je okarakterisan kao izdajnik jer je svoju vojsku povukao sa kosova polja i vratio se u Smederevo. To mu u Srpskom narodu nikad nije oprosteno.Izdaja.uostalom ti to bolje od mene znaš sta ta Rec znaci

Goran9030 ::

vladimir ::Vuk Branković je okarakterisan kao izdajnik jer je svoju vojsku povukao sa kosova polja i vratio se u Smederevo. To mu u Srpskom narodu nikad nije oprosteno.Izdaja.uostalom ti to bolje od mene znaš sta ta Rec znaci

Zanimljivo, ali u Srbiji postoji nekoliko izdanja knjige "Najveće zablude srpske istorije" i u jednom od tih izdanja sam pročitao da boj na Kosovu uopće nije bio presudna bitka, već samo jedna od mnogih.
Zatim, navodi se da  Miloš Obilić nije bio na Kosovu jer nije niti postojao.
Isto tako, spominje se Vuk Branković, ali u potpuno drugačijem smislu. Po onome što je napisano, Vuk Branković nije bio izdajnik, nego borac protiv Osmanlija još dugo godina nakon kosovske bitke.

Te stihove je desetljećima ili stoljećima kasnije napisao neki neznani narodni stiho(s)klepac i najmanje ima veze sa povijesnim/(h)istorijskim činjenicama.

Pera ::[

Vrlo rijetko se koji istorijski dogadjaj opisuje unaprijed, uglavnom se o njima pise kasnije. A cinjenice se izvrcu danas gdje na svakom koraku imaju kamere, sateliti, reporteri, direktan prenos a da nisu prije sest i kusur vijekova.
Ono sto je (znani) autor komentara htio da kaze je sledece:
Jel' cinjenica da se bitka odigrala? Jeste.
Jel' cinjenica da su gore pomenuti (plus/minus Obilic a vraticemo se na njega) istorijske licnosti? Jeste.
Jesu li izginuli? Jesu.
Je li se Vuk vratio (sa sve svojom vojskom) ziv i zdrav? Jeste.

Nisam bio, ne mogu da tvrdim ni ovo ni ono.
Ali, ako se citava kafana sinoc mlatila a ja izas'o neogreban, imaju samo dva odgovora.
Ili sam Chuck Norris ili sam negdje cuc'o pod stolom dok nije prosla makljaza.
Osim toga, Vukova "borba protiv Turaka" sastojala se od muckanja sa Madjarima i odbijanja da se bori na turskoj strani (Vuk je tri godine posle Kosova ipak postao turski vazal). Sto navodi na zakljucak da je manje bio kavgadzija a vise onaj tip ispod stola. Na kraju je Turcima dokundisalo da Brankovic jede dzabni lebac pa su firmu oduzeli i dali Stefanu a dvije trafike ostavili njegovim sinovima, tek toliko da djeca nisu na cesti i na teret socijalnog.
I nije najvazniji detalj ove price ali baca svjetlost na porodicnu filozofiju ("Bjeganova majka nije nikad zaplakala"), jedan od sinova, Lazar, je 1410-e u obracunu izmedju Bajazitovih sinova izdao Musu. Za razliku od oca, to je platio glavom na povratku kuci.  
Sto se tice Obilica, cinjenica je i da je Murat zagin'o. Jel' to bio Milos ili Uros, nije bitno. Trebalo je taj detalj pripisati nekome.